životi prohodu a škoji ostaju
do you feel the same?
|
zatvaram oči iako je oštro nadolazeće jutro i jesen me hvata za ruke i noge vodeći me silovito u tajna prostranstva ženskih odaja ne sluteći nemire opraštanja na rubovima nepoznatih krugova zaokružili smo još jedan dan i još jednu noć bez prestanka u metafori postojanja jedan mali dio koji te obožava i onaj drugi dio koji te napušta razgovaraju mirno a tvoje zgrčeno lice tvoje sleđene suze tvoje hladno tijelo tvoje nedodirljive tanke usne poput zmije uvijaju se oko hladnog metala i ne pričaj mi bajke o tome kako si ljubio ove noći i kako je voditi ljubav kao birati jabuke ne pričaj priče kojima ni sam ne vjeruješ znamo oboje kuda je otišlo tvoje tijelo za pticama u suton za varljivim pticama iza rešetaka hladno je tako je hladno do you feel the same |